Premda se ugovor o obavljanju knjigovodstvenih i računovodstvenih poslova još uvijek često sklapa samo pro forma, s minimalnim sadržajem, zbog sve veće odgovornosti obaju ugovornih strana uvedene brojnim propisima, u ovom segmentu sve se više kao nužan uvjet nameće kvalitetan, jasan, precizan i funkcionalan ugovor. U članku se daju osnovne značajke ugovora o obavljanju knjigovodstvenih i računovodstvenih poslova, pravni izvori relevantni za formiranje sadržaja takvog ugovora i njegove pravne učinke. Nadalje, daje se prikaz moguće formalne i sadržajne koncepcije takvog ugovora te nekoliko praktičnih napomena vezanih uz sklapanje i sadržaj takvog ugovora, uz praktične primjere osnovnih isprava vezanih uz nastanak i prestanak takvog ugovornog odnosa.