U građanskom pravu jamstvo se može definirati kao ugovor kojim se jamac obvezuje prema tuđem vjerovniku da će ispuniti valjanu i dospjelu obvezu dužnika, ako to ovaj neučini. To je dobrovoljno jamstvo, koje u privatno-pravnom odnosu mora biti u pisanoj formi da bi proizvelo pravni učinak. U poreznom pravu kao javno-pravnom odnosu jamstvo je prinudno, odnosno ono je u pravilu zakonsko što znači nametanje obveze vraćanja tuđeg poreznog duga zaslučaj da porezni dug ne podmiri porezni dužnik. Među tim treba napomenuti da i porezno jamstvo može biti ugovorno, odnosno da se preuzme obveza plaćanja tuđeg po reznog duga temeljem Zakona o obveznim odnosima. Porezno jamstvo se može dati za svaku obvezu za poreze i obvezne doprinose koja je evidentirana kao obveza u evidencijama Porezne uprave. Iz naprijed navedenog je vidljivo da pravna osnova za porezno jamstvo može biti zakon (što je najčešći slučaj) i ugovor.