Temeljno pravilo carinjenja robe glasi da se svaka roba koja se uvozi ili izvozi mora prilikom provedbe carinskog postupka tj. carinjenja razvrstati u svoj tarifni broj odnosno tarifnu oznaku carinske tarife. O pravilnom razvrstavanju robe po carinskoj tarifi (dalje: CT) ovisi visina carinske stope i ukupna visina carinskog duga. Razvrstavanje robe po carinskoj tarifi vrlo je složen posao kako za uvoznike i izvoznike, tako i za njihove zastupnike tj. otpremnike (špeditere), jer osim što zahtijeva stručnost, poznavanje robe, te poznavanje carinske tarife, ponekad zahtijeva i mnogo vremena za pripremu carinske dokumentacije. Postavlja se stoga pitanje kako i kada se može odstupiti od osnovnog pravila, tj. da se roba koja bi se inače morala razvrstavati u više tarifnih brojeva i po različitim stopama carine, razvrsta i carini po jednoj carinskoj oznaci carinske tarife?
1. Uvod
2. Pojednostavljeno razvrstavanje robe prilikom uvoza
2.1. Uvoz nesastavljenih proizvoda ili proizvoda u rastavljenom stanju čiji se dijelovi uvoze postupno
2.2. Uvoz dijelova radi tekućeg investicijskog održavanja proizvoda
2.3. Uvoz dijelova zajedno s gotovim proizvodom kao njegovi nadomjesni dijelovi
2.4. Uvoz dijelova za izradu gotovog proizvoda
2.5. Uvoz dijelova za zamjenu dotrajalih ili pokvarenih dijelova u okviru garantnog roka
2.6. Pojednostavljeno razvrstavanje laboratorijskih kemikalija i reagensa
2.7. Uvoz robe za humanitarne organizacije
3. Pojednostavljeno razvrstavanje robe prilikom izvoza